Jednom Stobrečanin, zauvijek Stobrečanin

Povijesni razvoj
Graditeljsko nasljeđe
Današnji Stobreč

U III stoljeću prije nove ere grčki kolonisti s otoka Isse (Visa) osnivaju naselje Epetion na lako branjivom poluotoku s hridinama. U zagrljaju Mosora i Peruna s morem, čiju slanost rijedi rijeka Žrnovnica, smjestio se drevni Epetion i njegov potomak - Stobreč, grad bogate ugostiteljske i rekreativne ponude, udaljen tek 7 kilometara od Dioklecijanove palače.
Piše: Ante MEKINIĆ

U zagrljaju Mosora i Peruna s morem, čiju slanost rijedi rijeka Žrnovnica, smjestio se drevni Epetion i njegov potomak - Stobreč. Podignut na elipsoidnoj hridi površine oko 4,5 hektara, koja vizualno dominira ovećim zaljevom, drevni Epetion među najstarijim je urbanim cjelinama na istočnoj obali Jadrana. Zbog svoje prirodne raznovrsnosti, današnji Stobreč tip je eksponiranog naselja u pejzažu koje svojim proporcijama, strukturom objekata i oblikovnim elementima, značajno doprinosi tom pejzažu. Šire stobrečko područje, uz povoljne mikroklimatske i druge prirodne uvjete, od davnina slovi kao areal izuzetne vrijednosti.

Povijesni razvoj
Antički pisac Polibije navodi da su ilirski Delmati često znali napadati grčke gradove uključujući i Epetion, pa su Rimljani tri stoljeća poslije nastanka Epetiona, uspostavili svoju dominaciju nad citavim područjem istočnog Jadrana. Dolaskom Rimljana, grčka Issa gubi svoju ulogu, a centar života postaje Salona, središte velike provincije Dalmacije.

Grčki Epetion postaje rimski Epetium, koji nema svoju municipalnu autonomiju, jer se nalazio u neposrednoj blizini Salone, pa njegovo područje ulazi u sastav salonitanskog agera. U sklopu salonitanske kolonije Epetium dobiva status agerske perfakture, prema kojem grad daje činovnike da upravljaju Epetiumom kao gradskim naseljem. Značaj rimskog Epetiuma zasnivao se također na dobroj luci, prometnim vezama i bogatom poljoprivrednom zaleđu.
O ulozi stobrečke luke u rimsko doba govori i podatak da je u poznatoj Tabuli Peutingeriani, koja predstavlja srednjovjekovnu kopiju izvorne antičke karte, Epetiumu grafički data čak veća važnost nego samoj Saloni (na Tabuli Peuntingeriani označen je Portus Epetinus, a pored naziva Epetio označene su tri kule, dok je Salona označena samo s dvije).
Luka se protezala sve do ušća Žrnovnice (kod crve Gospe od Sita pronađeni su ostaci željeznih prstenova za vezanje brodova), a u nekim pronađenim natpisima spominju se i udruženja transportnih radnika (collegium saccarium) što očito govori o aktivnosti luke u to doba.
Poljoprivredna uloga Epetiuma bazirala se na plodnom polju sjeverno od naselja a slučajni arheološki nalazi dokazuju da je oko Stobreča bilo rimskih gospodarskih zgrada i nekropola što upućuje na intenzivan razvitak tog područja u rimsko doba. Deltasto ušće rijeke Žrnovnice obilovalo je ribom i divljači, a naročito je pogodovalo proizvodnji ili branju za trgovinu važne soli, o čemu svjedoče i današnji toponimi pojedinih područja kao što su Slanice i Soline.
Značaj Salone u prvim stoljećima kršćanstva odrazio se i na život u Epetiumu u kojem je djelovao salonitanski mučenik Felix, prema tradiciji i pokopan u Vrbovniku blizu Stobreča. Velika starokršćanska bazilika podignuta u V Ili VI stoljeću na mjestu jednog ranijeg antičkog kultnog objekta, najznačajniji je trag tog razdoblja u današnjem Stobreču.
Provala Avara i Slavena, koja je donijela propast Saloni, vjerojatno nije poštedjela ni Epetium. Nakon skoro tisuću godina razvoja prestao je život grada kojega je kasnije zamijenilo ruralno naselje Stobreč, koje nosi ime po crkvici sv. Lovre, adaptiranoj na mjestu starokršcanske bazilike. Iako je crkva danas posvećena Gospi od Karmela, u povijesnom se izvorima spominje pod imenom rimskog mučenika Laurencija (Lovrenco, Lovre, etimološka obrada don F. Bulića).
Podaci o Stobreču u razdoblju splitske autonomne komune veoma su oskudni. Naselje očito gubi svoj značaj u odnosu na ostala naselja šireg područja Splita. U razdoblju 400 godina mletačke uprave podaci o Stobreču i dalje su vrlo oskudni. Na mjestu antičkog grada i nadalje živi malo naselje, koje spominju i grafički izvori (Calergijeva karta iz XVII. st.).

Početkom XVI st. područje Stobreča izloženo je turskim napadima iako je uspostavom tursko-mletačke granice 1537. godine, Stobreč ostao u mletačkom posjedu. Na dan 5. lipnja 1807. godine šire područje Stobreča bilo poprište bitke kojom je okončan Napoleonov pohod na Dalmaciju porazom poljičke demokracije protiv francuskog imperijalizma. U posljednja dva stoljeća Stobreč postupno gubi svoj značaj u odnosu na druge povijesne cjeline urbanog područja Splita.

Graditeljsko nasljeđe

Iako je današnji Stobreč prerastao svoje poluotočno ishodište, nije se odrekao bogatog graditeljskog nasljeđa. Stoga su i danas vidljivi ostaci antičkog fortifikacijskog bedema sačuvani na sjevernoj strani poluotočne jezgre. Ove zidine spominje i Alberto Fortis u svom djelu ''Viaggio in Dalmazia'', uspoređujući ih sa sličnima u Saloni. U blizini ovih bedema postojao je i jedan kanal visine 0,35 m i širine 0,62 m, čiji su zidovi bili napravljeni od malih kamenih blokova, koji se protezao cijelim poluotokom do mora. Najvjerojatnije je taj kanal imao funkciju gradske kloake, što svjedoči o urbanom životu mjesta još u antičko doba. Poluotočnu jezgru i danas krase sklopovi izvanredno značajne pučke arhitekture ruralne tipologije i načina gradnje.

Pa ipak, velika starokršćanska bazilika iz V stoljeća sa svojim karakterističnim oblikom trobrodne crkve s upisanom apsidom i s narteksom na zapadnoj strani, najznačajniji je povijesno-arhitektonski spomenik u čitavom naselju, sačuvan u nekim dijelovima i do visine od 7 metara. Kompleks starokršćanske bazilike sv. Lovre, danas Gospe od Karmela, pokazuje ostatke iz različitih faza. Najstarijoj pripadaju zidovi nekog antičkog objekta, vjerojatno hrama, koji upućuju na kontinuitet kultnog centra u jugoistočnom dijelu naselja. Ranosrednjovjekovna crkvica, adaptirana u apsidi starokršćanske bazilike, zanimljiv je primjer pregradnji ranije arhitekture karakterističnih starohrvatskom fazom vezani su i ostaci benediktinske opatije.

Današnji Stobreč

Današnji Stobreč sa svojih 4.000 žitelja administrativno je dio Splita, udaljen tek 7 km od Dioklecijanove palače. Naslonjen na grad, a gradić sam po sebi, Stobreč nudi obilje mogućnosti za raznovrstan i ugodan turistički boravak.
Nadaleko poznate stobrečke plaže, od pješčanih u samom središtu mjesta do kamenitih na jugozapadu, podjednako privlače obitelji s djecom, ali i romantike. Nadohvat je i siguran vez sa pratećom infrastrukturom za sve vrste turističkih plovila. Tradicionalno bogatu i raznovrsnu ugostiteljsku ponudu prate odgovarajuće smještajne mogućnosti, od auto kampa do soba i apartmana najviše kategorije u privatnom smještaju i hotelima.
Posebno su velike mogućnosti sportske rekreacije: od dugih šetnji uz more do terena za tenis, golf, boćanje, košarku, rukomet i nogomet. Strijelci imaju na raspolaganju strelište za lovačko i malokalibarsko oružjem, a ljubitelji mora izvrsne uvjete za jedrenje, veslanje, surfanje ili ribolov. Ostali pak, koji more hvale, a kraja se drže, mogu uživati u piciginu, odbojci, nogometu i drugim oblicima zabave na pijesku. Kulturno-zabavni sadržaji uglavnom su naslonjeni na bogati program Splitskog ljeta. Međutim, Stobreč ima i svoje autentične pučke fešte, koje kulminiraju u kolovozu obilježavanjem blagdana sv. Lovre, nebeskog patrona mjesta.
Uz to, stobrecka turistička zajednica nudi i brojne izletničke mogućnosti, od krstarenja do obližnjih otoka do izleta u unutrašnjost. Uz sve prirodne, kulturno-povijesne, gastronomske, zabavne i rekreativno-sportske pogodnosti, duga tradicija organiziranog stobrečkog turizma jamči vam da jednim dolaskom u Stobreč postajete - Stobrecanin zauvijek.